U Spomenu tvoga stiha Ive Miloloža riječi i slike sjaje, plešu, penju se na planinu, uranjaju u virove samoće i pošumljuju svijet. Stabla rastu, jezik se grana, u korijenu – tik ispod travnatoga busena – došaptavaju se sjemenka i list. Tko ih uspije čuti, raste i pleše s njima.
Krešimir Bagić: akademik, sveučilišni profesor
Ponekad je poput renesansnog umjetnika istraživača Iva potpunom posvećenošću secirala tekst i kontekst za koji je pripremala crteže. Svaki crtež, svaki lik kulminacija je sati promišljanja, čitanja, proučavanja i skiciranja. Kada bi pronašla novu temu ili nadahnuće, uranjala je u novu materiju gotovo opsesivno proučavajući i ponavljajući poput mantre određen stil ili motiv. Tu su portreti Jure Kaštelana, zatim Indijanci u miješanoj tehnici, pa niz portreta korejskih mladića, brojni radovi nadahnuti kršćanskom ili antičkom ikonografijom – sve su to prozori u unutarnje svjetove i umjetničke fascinacije jedne darovite promatračice ljudi i mjesta.
Hanan El Sayed: povjesničarka umjetnosti
I čujem kolikima nedostaje njezina vedrina, smijeh i šale, a znam da su takvi, vedri ljudi, oni koji su okrenuti i otvoreni prema drugima, koji ne škrtare sobom već se daju i opet daju. I kako više daju, oni više imaju! Takvu Ivu, koja se smije, razgovara, pleše, sluša muziku, slika i piše, mladoga srca, rado gledam i rado bih joj bio sličan. Baš bih.
Tomica Kolar: pjesnik, pjevač, skladatelj